Saša Prajs: NATRAG NA OBALU: Za šaku turske zemlje

Jugoslavija u sedamdesetima. Mladi osječki znanstvenik Vlado O. dobija mogućnost putovati na germanistički kongres u SR Njemačku. Prepun očekivanja, prirodoljubivi germanist odlazi u njemu nepoznat zapadni svijet. No ni tu se ne može slobodno kretati, nakon kraja zapadnonjemačke hallsteinske doktrine¹ jugoslavenska je tajna služba poboljšala svoj doseg i u rurskoj oblasti. Ipak, mladi znanstvenik nije disident, već prije nešto što se u državnoj zaštiti naziva romantičnim sanjarom. O naručenim ubojstvima u slobodnoj Europi ne saznaje ništa². Umjesto toga, izvještava o Karlu Mayu, omiljenom autoru svoje mladosti. Sjeća se svojih putovanja po Orijentu i prašnjavih dana u divljem Kurdistanu. Suprotno svojim očekivanjima, mladi znanstvenik samo je djelomično oduševljen zapadnonjemačkim gradovima. Putovanje preko daleke Turske do Hindukuša daleko ga više fascinira od kupovine u fukcionalistički hladnim pješačkim zonama Essena. Vraća se, a suradnici tajnih službi odmah se raspituju o njegovim iskustvima na njemačkom Zapadu. Pitanje od posebnog značaja za državnu zaštitu: koju državu preferirate, gospodine O. - SR Njemačku ili DR Njemačku? To je tipično trik-pitanje: svaki socijalistički prosvjetljen građanin Jugoslavije mora odbiti SR Njemačku kao neprihvatljivu, ali i DR Njemačku, jer je ona najvažniji dio bloka država odanih Moskvi, koji je Jugoslavija 1948. godine odbila. Odgovor? Bez razmišljanja, znanstvenik odgovara: dat ću vam obje - za šaku turske zemlje.

NATRAG NA OBALU

	[Za šaku turske zemlje] Jugoslavija u sedamdesetima. Mladi osječki znanstvenik Vlado O. dobija mogućnost putovati na germanistički kongres u SR Njemačku. Prepun očekivanja, prirodoljubivi germanist odlazi u njemu nepoznat zapadni svijet. No ni tu se ne može slobodno kretati, nakon kraja zapadnonjemačke hallsteinske doktrine¹ jugoslavenska je tajna služba poboljšala svoj doseg i u rurskoj oblasti. Ipak, mladi znanstvenik nije disident, već prije nešto što se u državnoj zaštiti naziva romantičnim sanjarom. O naručenim ubojstvima u slobodnoj Europi ne saznaje ništa². Umjesto toga, izvještava o Karlu Mayu, omiljenom autoru svoje mladosti. Sjeća se svojih putovanja po Orijentu i prašnjavih dana u divljem Kurdistanu. Suprotno svojim očekivanjima, mladi znanstvenik samo je djelomično oduševljen zapadnonjemačkim gradovima. Putovanje preko daleke Turske do Hindukuša daleko ga više fascinira od kupovine u fukcionalistički hladnim pješačkim zonama Essena. Vraća se, a suradnici tajnih službi odmah se raspituju o njegovim iskustvima na njemačkom Zapadu. Pitanje od posebnog značaja za državnu zaštitu: koju državu preferirate, gospodine O. - SR Njemačku ili DR Njemačku? To je tipično trik-pitanje: svaki socijalistički prosvjetljen građanin Jugoslavije mora odbiti SR Njemačku kao neprihvatljivu, ali i DR Njemačku, jer je ona najvažniji dio bloka država odanih Moskvi, koji je Jugoslavija 1948. godine odbila. Odgovor? Bez razmišljanja, znanstvenik odgovara: dat ću vam obje - za šaku turske zemlje. [...njemačka verzija...]
	1) Nakon uspostave diplomatskih veza SR Njemačke sa Sovjetskim savezom, u Bonnu je 1955. objavljena vanjskopolitička uputa Adenauerove vlade, prema kojoj jedino SR Njemačka u inozemstvu, kao pravna nasljednica njemačkog carstva, zastupa njemački narod. Uspostavljanje diplomatskih odnosa trećih zemalja sa DR Njemačkom smatra se neprijateljskim činom (acte peu amical) i time izaziva posljedice u diplomatskim odnosima sa tim trećim zemljama. Pogrešno prema tajniku Ministarstva vanjskih poslova 1951.-"58. Walteru Hallsteinu nazvana doktrina primjenjena je samo u slučajevima Jugoslavije 1957. i Kube 1963. godine s kojima su prekinute političke veze. Nakon 1969. ova doktrina dokinuta je u toku nove istočne politike Willya Brandta. [natrag] 2) "Da su Titove ubilačke trupe povremeno na Zapadu ubijale režimske protivnike objavljivalo se doduše u medijima, ali nije imalo većih političkih posljedica. Ova tajna služba ubila je čitav niz hrvatskih političara u egzilu. Od 109 obznanjenih ubojstava i otmica, 56 se dogodilo u SR Njemačkoj. Većina akcija razotkrivena je poslije 1966. a vrhunac su dosegle u 70-im. Tito je reformistički pokret "Hrvatskog proljeća" doživio kao ozbiljnu prijetnju svom jugoslavenskom državnom sustavu. Neke od protagonista dao je uhititi (npr. Franju Tuđmana, na toj zatvorskoj kazni temelji se njegov ugled pravog Hrvata, op. a.), druge je otjerao u progonstvo(...)." Richard Wagner: Der leere Himmel, Berlin 2003. [natrag]


	© saša prajs 2008 prijevod: Mirko S. Božić