NATRAG NA OBALU
[Nepomirljivi]
Porijeklo čovjeka često se može odrediti samo na osnovu imena. U bivšoj Jugoslaviji rašireni, meki sufiks -ić/-ović može biti indikator srpskog porijekla, kao Đorđević ili Cvetković. Nasuprot tome, "tvrda" imena često ukazuju na hrvatsko porijeklo, kao Opačak ili Štakor. Budući da su se, u tijeku stoljeća i formiranja država Balkana, ljudi i njihova imena odvajali od svog porijekla (ako su uopće ikada za njih bili čvrsto vezani), obiteljska prezimena ipak nisu siguran izvor za određivanje porijekla. Umjesto toga, zadržana je jaka podjela kod nekih imena: dečko, koji nosi ime Jovan, automatski je dijete srpskih roditelja, što
u većini slučajeva i jest. Hrvatski ekvivalent je Ivan, za curice Ivana. Jelena1 je očito srpsko žensko ime. Zato će se ime hrvatskog kralja Tomislava u Srbiji rijetko naći; umjesto toga, očita aluzija na ime poznatog srpskog kralja je Đorđe.
Oči jednog mladog studenta iz Osijeka, koji se tek nedavno bio upisao na jedan lingvistički studij (na ćirilici: Осек, izgovara se Ossek) švrljale su po predavaonici, susrevši se s očima mlade studentice koja je sjedila na drugom kraju. Kada su se, 90 dugih minuta kasnije, našli pred vratima da bi se gledali do mile volje, nisu se baš željeli prisjećati sadržaja predavanja. Budući da nisu imali vremena ni prostora za razgovor jer studijski program nije davao mnogo slobodnog vremena, brzinski su se dogovorili za kavu da zaokruže dan, a za početak večeri će dalje vidjeti. Par sati kasnije, mladić već sjedi za jednim stolom a djevojka njemu preko puta i zainteresirano promatra kako naručuje kavu za nju i namiguje joj. Dok su oboje čekali na piće, pitala ga je kako se zove. Jovan, rekao je mladić. Nakon što su njene oči par sekundi buljile u njegovo lijepo lice, djevojka ustade i bez riječi se pokupi. On nije saznao njeno ime, ali to ionako nije bilo važno.
Oči jednog mladog studenta iz Osijeka, koji se tek nedavno bio upisao na jedan lingvistički studij (na ćirilici: Осек, izgovara se Ossek) švrljale su po predavaonici, susrevši se s očima mlade studentice koja je sjedila na drugom kraju. Kada su se, 90 dugih minuta kasnije, našli pred vratima da bi se gledali do mile volje, nisu se baš željeli prisjećati sadržaja predavanja. Budući da nisu imali vremena ni prostora za razgovor jer studijski program nije davao mnogo slobodnog vremena, brzinski su se dogovorili za kavu da zaokruže dan, a za početak večeri će dalje vidjeti. Par sati kasnije, mladić već sjedi za jednim stolom a djevojka njemu preko puta i zainteresirano promatra kako naručuje kavu za nju i namiguje joj. Dok su oboje čekali na piće, pitala ga je kako se zove. Jovan, rekao je mladić. Nakon što su njene oči par sekundi buljile u njegovo lijepo lice, djevojka ustade i bez riječi se pokupi. On nije saznao njeno ime, ali to ionako nije bilo važno.
1) U južnoslavenskom govornom području (bez Slovenije) razvile su se danas postojeće jezične varijante koje se danas nazivaju nacionalnim jezicima u 19. Stoljeću. Hrvatski, bosanski i varijanta srpskog u Makedoniji počivaju na štokavsko-ijekavskom dijalektalnom obliku južnoslavenskog (nekada srpskohrvatskog). Srpski koji se danas govori u Srbiji zasniva se na ekavskom narječju. Bitan razlikovni element ovih narječja je izgovor starocrkvenoslavenskog glasa *ě (jat). U ijekavskom se *ě izgovara ko -ije, u ekavskom odgovarajuće kao kratko -e, npr. weiß- hrv. : bijeli; srpski: beli. Zatim, srpski je pod
snažnim utjecajem ruskog iz kojeg je preuzeta jotacija vokala (Jovan, Jelena).
[natrag]