NATRAG NA OBALU


[Pogrešna procjena rastezljivosti humora]

- Priča se da je u proljeće 2006. poklič Za dom - spremni! među osječkim studentima neočekivano dobio na prestižu, možete li to potvrditi?
- To može iritirati ali doista, ta se parola neko vrijeme mogla često čuti. Ipak, to se ne bi trebalo precjenjivati.
- Taj poklič, koji se može prevesti kao For home - ready! je zapravo desetljećima stara, desnonacionalistička parola, koju danas koriste hrvatski neofašisti jer upućuje na fašističku ustašku državu 1941.-"45. Kako pojašnjavate njenu popularnost među studentima?
- Tako što se radi isključivo o seksu. Što bi mladima moglo biti privlačnije?
- Molim?

Poklič Za dom – spremni! izvorno pripisan pokretu hrvatskih nacionalista Josipa Jelačića iz 19. stoljeća, preuzeli su fašistički ustaše Ante Pavelića kao zaštitni znak, uključujući i podignutu desnu ruku kao hrvatski ekvivalent za “Sieg Heil”. Ustaše, jednako kao i nacionalistička stranka HSP (Hrvatska stranka prava Ante Starčevića, od koje su se prvi odvojili kao njihova militantna skupina), nisu postojali za Titove Jugoslavije jer Savez komunista Jugoslavije bio jedina stranka. HSP se nanovo oformio tek 1990., a ustaše su, s druge strane, ostale zabranjene. Ipak, tijekom Domovinskog rata (jugoslavenskih ratova 1991.-1995.) na hrvatskoj strani se borila ne samo milicija Hrvatskih obrambenih snaga (HOS) nego i jedinice koje su se stilom odijevanja i oznakama pozivale ne ustašku crnu legiju iz 1944., Hrvatske oružane snage. Ustaški simboli nastavili su postojati nakon rata, pozdrav Za dom -spremni!, u skraćenom obliku ZDS poznat je kao pozdrav neofašista u Hrvatskoj.
- Sve se zasniva na jednoj šali i događaju koji nema ništa zajedničko sa ideologijama desnonacionalističkih udruga. Riječ dom je u južnoslavenskim jezicima dvoznačna i označava domovinu kao i sam dom, građevinu (ali kuća je u srpskohrvatskom samostalna riječ). Vrlo toplog proljeća godine 2006. desetak studenata uprava doma ukinula je boravak jer su teško prekršili kućni red. Živući u relativno tijesnoj socijalističkoj betonari, ovi i oni studenti sastajali bi se na večernjim provodima u malim stanovima i zabavljali uz alkohol, travu i filmove, zbog vremena ne baš pretoplo odjeveni. Mladost u cvatu i živahni proljetni zrak učinili su svoje i studenti počeše u pravom smislu riječi sjediti jedni na drugima. Poslije neko liko takvih večeri, koje su se čule u akustički slabo izoliranoj zgradi, uprava Doma otkrila ih je u akciji, i po kratkom postupku izbacila van kako bi zaštitila ugled doma i osječkih studenata.
- Pretjerano uživanje vlastite seksualnosti, osobito vanbračno, u mnogim društvima smatra se skandaloznim, pa tako i u Hrvatskoj, koja se poima kao katolički tradicionalna?
- Mnogi mladi su cijeli život sa jednim jedinim partnerom, pa iskustva sa vlastitim tijelom ostaju ograničena na tu vezu koja se vrlo rano potvrđuje brakom. Neki mladi kriju vanbračne seksualne kontakte i veze od roditelja i prijatelja iz straha od skandala, Seksualni nagon tjera na inovativnost u otvaranju slobodnog prostora. Preko puta Tvrđe postoji jedno javno parkiralište koje se smatra najvažnijim odlagalištem kondoma u gradu.
- Zar studenti u neko hladnije godišnje doba ne bi mogli zadržati stanove?
- Vrlo vjerojatno bi se studentski sastanci odvijali drugačije. Utjecaj vremena na ljudske životopise iznimno se potcjenjuje.
- Što se zatim dogodilo?
- Dio osječkih studenata solidarizirao se sa javno izopćenima, koje su promatrali kao supatnike i pokušali su se zauzeti za liberalizaciju seksa unutar studentske populacije i društva općenito tako što su prihvatili i razglašavali: Are you ready? For the dorm! Spreman si? Idemo u studentski dom!
- Kako je to shvaćeno?
- Subverzivno zamišljeni protest i protiv organiziranog neofašizma u Osijeku nije bio dugog vijeka.
- U osnovi, jedan društveni nesporazum?
- Jedna kardinalno pogrešna procjena rastezljivosti humora u ovoj zemlji.




[...njemačka verzija...]



© saša prajs 2008
prijevod: Mirko S. Božić