NATRAG NA OBALU


[Eskim]

Sredinom lipnja 2007. godine u Hrvatskoj su organizirani izbori za predstavnike manjina u hrvatskim županijama. Svaki hrvatski državljanin mogao se za ove izbore deklarirati kao pripadnik nacionalne manjine i kandidirati, tj. biti izabran. Izjašnjavanje predstavlja pismeni sporazum bez ikakva dokumentiranja realnog podrijetla izjašnjene osobe. Unatoč svoj jednostavnosti ovog procesa samoizjašnjavanja nacionalne pripadnosti, može doći do sitnih pometnji ako se doista, s najboljom savješću i punim znanjem, želiš navesti kojoj manjini pripadaš. Tijekom procesa izjašnjavanja, treba odgovoriti na tri pitanja:
  1. Koje državljanstvo imaš? (kao imalac hrvatskog pasoša, trebaš zaokružiti hrvatski)
  2. Koju nacionalnost imaš? ( kao pripadnik službeno priznate nje mačke manjine u Hrvatskoj trebaš navesti Nijemac)
  3. Koji materinji jezik govoriš? (kao izvorno odrastao u Beogradu ili Novom sadu, trebaš navesti srpski)
Kad spojiš sva tri odgovora, dobiješ izvanredno kompliciran i nimalo rijedak slučaj: je li ovako izjašnjena osoba hrvatski Nijemac ili hrvatski Srbin-jer nacionalnost i materinski jezik u deklaracijskom postupku imaju jednaku težinu, bez uputa što u jednom ovakvom slučaju ima prednost. Osim toga se za hrvatsku službu za manjine postavlja jedno ne baš nebitno pitanje: kako je Nijemac, koji govori srpski, došao do hrvatske putovnice i sa kojim pravom mu ista još uvijek pripada?
Dodatno pomućujući službama radnu svakodnevicu, u selu Lugu, 15 km sjeverno od Osijeka jedan stariji muškarac izjasnio se da, prema svojim preferencijama, pripada jednoj nacionalnoj manjini u Hrvatskoj. Neugledno selo otad udomljuje jedinog Eskima koji živi u Hrvatskoj. Osim toga, za sljedeće izbore najavio je da se, kao hrvatski Eskim, želi priključiti nacionalnoj skupini Palestinaca ili Bolivijaca. Prepuštam mašti čitatelja i hrvatskog naroda kakav će biti rezultat nadolazećih izbora za predstavnike manjina.

- Znači da je zamislivo, da se većina Hrvata izjasni kao Pigmejci ili Eskimi?
- Zamislivo, ali ne i vjerovatno. Samo neka jako mala manjina, koja nije nacionalna, izjašnjava se pogrešno.
- To znači, da ponajprije jakom nacionalnom osjećaju, zbog administrativno neobveznog dokazivanja, treba zahvaliti da u Hrvatskoj doista još žive Hrvati?
- S obzirom na ove konkretne izbore, koji imaju podređen status u Hrvatskoj, to je sasvim sigurno tako. Suprotno tome, nezamislive su posljedice kada bi se doista dovoljan broj Hrvata izjasnio kao Nijem ci, Eskimi ili Inke. Na taj način zemlja bi izgubila svoj vlastiti narod.
- Unatoč tome, nacionalno izjašnjavanje ostaje pismeni sporazum bez imperativa dokazivanja, poput rukovanja?
- Povjerenje se kao temelj društvene interakcije potcjenjuje u Europi. Zamislite koliku bi administrativnu zbrku trebalo pokrenuti da bi se svakog hrvatskog građanina juridički bez greške svrstalo u njegov narod. Kod 4.5 milijuna hrvatskih državljana u Hrvatskoj i još toliko u inozemstvu, bio bi pravi pothvat dokazati svačije državljanstvo. Poslije popisa stanovnika 2001. godine u Hrvatskoj se zna za pripad nike 24 različite nacije koje su se mogle identificirati. Napor detaljne provjere nije ni u kakvoj vezi sa rezultatom.
- Da li pripadnost jednoj odnosno više nacija (kao hrvatski državljanin srpske nacionalnosti automatski se ubrajaš i u hrvatski i u srpski narod) utječe na dodjelu putovnica?
- Dvojna državljanstva u Hrvatskoj, kao i u cijelom prostoru bivše Jugoslavije, nisu rijetkost, samo su bosanski Hrvati, koji su tijekom ili poslije rata došli u zemlju, izgubili svoje bosanske putovnice. Ipak, većinom dobrovoljno jer se uz hrvatsku putovnicu vezao niz privilegija poput isplate ratne odštete. S druge strane je nevjerojatno da bi Eskim iz Luga mogao dobiti dansku putovnicu.
- Koju biste putovnicu izdali mladoj ženi iz filma "Berlin je Njemačka": majka iz Skopja (Makedonija), otac iz Kijeva (Ukrajina), rođena u Beogradu (Srbija), odrasla u Zagrebu (Hrvatska), zatim odselila u Beč, a sada živi u Berlinu?
- Budući da jugoslavenske putovnice više ne postoje, mladoj ženi os taje da se odluči za putovnicu po svom izboru. Film ne donosi nikakve zaključke o njenom državljanstvu ili nacionalnosti(ma), iako govori očitim bečkim naglaskom. Iako je za ovaj ne potpuno netipičan slučaj dvojbeno može li putovnica odražavati "nacionalnu biografiju" jedne osobe. Najjednostavnije i istodobno najsloženije rješenje bilo bi potpuno ukinuti putovnicu kao sociokulturološku instancu.
- Kao logična posljedica toga nestali bi, izmeđuostalog, hrvatski manjinski izbori i iz njih proizilazeći deklaracijski sustav za manjine.
- Što bi onda spriječilo i bizarne slučajeve poput Eskima iz Luga.




[...njemačka verzija...]



© saša prajs 2008
prijevod: Mirko S. Božić