NATRAG NA OBALU

[Na Dravi ćuprije]

Grb grada Osijeka prikazuje kameni most preko rijeke sa tri vitka luka. Na središnjem luku podignuta je obrambena kula. Iznad toga se na štitu vidi ruka, koja prijeteći maše turskom sabljom. Ovaj most se nalazi i na grbu Osječko-baranjske županije kao simbol, bez sablje. Međutim, takav most se ne može naći u cijeloj Osječko-baranjskoj županiji. Turci su tijekom svoje vladavine sagradili samo jedan lučni drveni most preko rijeke. Za turske graditelje tipični lučni mostovi nalaze se nasuprot tome južno od Drave, gdje su se Turci duže naseljavali, posebno u Bosni i Hercegovini. Habsburgovci, koji su Turke protjerali iz Osijeka, nanovo su utvrdili grad, ali most su ostavili kakav je bio, tj. uvijek iznova obnavljali most koji bi uništavale poplave. Planovi graditelja Toma Hudovszkog za kameni most, uključujući obalne pregrade protiv poplava, početkom 19. stoljeća, iz financijskih razloga nisu provedeni. Tragovi turske vladavine u gradu Osijeku nestali su, osim jedne zadržane ruševine. O turskom dobu čak ni u Domovinskom muzeju nema nikakvih tragova. I povijest grada objavljena 1996. za osamstotu obljetnicu Osijeka (koji nema direktne veze sa starim rimskim naseljem Mursa na istom mjestu), Od turskog do suvremenog Osijeka sa gradskom kronikom započinje tek 1687. nakon završetka turske vladavine. Jedan vic iz jugoslavenskog perioda kaže: zašto je modernoj Turskoj tako loše? Jer su Turci bili u Bosni 300 godina. Staro, turski obilježeno gospodarstvo koje su osvajači donijeli sa sobom na Balkan iz Osmanlijskog carstva, i tu ga zapustili danas, prema vicu, budući da nije orijentirano na profit, smatra se nazadnim i nemodernim, neovisno o ekonomskim datostima koje su Osmanlije zatekle oko 1500. na području između Drine, Neretve i Drave. Pa ipak se u srcu osječke predožbe o sebi nalazi jedan turski most- jedna misaona slika za čvrstoću i trajnost, često prikazana sa anđelima čuvarima i kraljevskom krunom. Koji nikad nije sagrađen.

Gradski grb na nadgrobnoj ploči od osječkog gradonačelnika Vladimira Malina (1882-1935)
- Pogledajte ovdje naš tajni simbol grada, 1976. dovršeni pješački most, po uzoru na Golden Gate u San Franciscu. U ratu nije oštećen, noću je prelijepo osvijetljen. Blizu mosta postoji čak i kafić San Francisco.
- Postoji li u San Franciscu i jedan Café Osijek?
- Lako zamislivo, nisam još nikada tamo bio. Možda bismo se trebali potruditi oko bratimljenja, ipak u SAD-u živi mnogo Hrvata.
- Most je izgleda vrlo popularan, u međuvremenu se smatra najfo tografiranijim motivom grada, čak više i od katedrale.
- Recimo to ovako: tijekom proljetnih i ljetnih mjeseci može se sresti mlade koji sa njegove najviše točke skaču u rijeku. Veći izazov bi bio kad bi mladi skakali sa višeg automobilskog, ili čak željezničkog mosta.
- Posebno zadnji most je sve samo ne bezopasan.
- Nije most avantura za mlade, već rijeka. Njena voda je mutna zato što sa sobom nosi puno zemlje. I često i stabla koja u vodi ostaju neprimjećena. Samo u proljeće 2007. je takvim skokovima troje mladih smrtno ranjeno.
- Bi li pomogla zabrana skokova?
- U Osijeku smo gledišta da se ponašanje opasno po život pročuje i da su i mladi dovoljno pametni da se takvim opasnostima ne izlažu.
- Ništa se ne poduzima?
- Bi li zabrana skokova povećala kvalitet vode Drave?
- Mogla bi doprinijeti tome da mladi spase život.
- Za razliku od vožnje u pijanom stanju, skokovi u Dravu nisu masov na pojava.
- Moglo bi se obnoviti, i ponovo otvoriti, zapušteno javno kupalište na Dravi.
- Zato nedostaju novac i dozvola. Kupalište već godinama nije u javn im rukama. A teško da bi jedan bazen s toboganom smanjio fascinaciju skakanjem u tekuću vodu sa atraktivnih mostova.
- Ne skače svatko, tko u vodu može niz ljestve ili plažom, sa mostova.
- Hoćemo se kladiti?
- U jedan skok u Dravu?
- Neću.




[...njemačka verzija...]


© sascha preiß 2008
prijevod: Mirko S. Božić